subota, 09.06.2007.

What is love?! Baby don`t hurt me, no more...

la ra la ri la la... Who are be my lover... a-a-jeeeeeee...

ljudi ima tko pjesmu IT´S RAINING BACK or MEN?????
nikud je ne mogu skinut.... weeee :((



ehe...pa da malo nešt napišem....
eo, subota uvećer..ja doma, za kompam, visim na netu, već dobrih 2 sata...i tako mislim provesti ovu većer... da... po (u zadnje vrijeme) dobrom običaju... da, baš rijetko rijeđe idem vanka u zadnjih 2-3 mjeseca...ehe...prošle godine u to vrijeme na dalje, nije mogla proć subota a da mi neidemo vanka i luđački se provedemo..a vremena se definitivno mijenjaju, tko zna kako ću, di ću i hoću li uopće bit di do godine... da... nikad se ne zna.. evo, gledam u natrag posljednje tri godine i ... jaaaaaaaako se razlikuju... kako vrijeme sporo prolazi..ili brzo? ma kako kada... ali ...sve u svemu...mnogo toga se mijenja iz godine u godinu...

evo, sad se najviše bruji o završetku nastave...ocjenama...upisima na fax,veliku životnu školu...
a šta da o tome kažem... evo, završavam 2 razred... razmišljam evo sada...kako je ova šk/god. prošla... koliko uspona-padova... koliko smijeha ali i tuge i suza je prošlo kroza ovu godinu... sada, na kraju, sretna sam što se i ovo razdoblje privodi kraju... dakako, još su 2 godine srednjoškolstva preda mnom, i mnogim mojim frendovima/icama, i naravno mojim tajnicama!

koliko je bilo različitih razmišljanja u mojim mislima o ovoj šk/god. ... kakvih sve različitih načina sam zamislila pokušavajući naći riješenja za neki problem ili neku dilemu... bilo je zaista SVEGA I SVAČEGA...



evo...samo da još natipkam nešto za kraj... jeedva čekam da završi nastava... da ne moram više neke vrlo licemjerne i dvolične ljude gledati... ne mogu nikog mrziti ali da su mi nekih ljudi riječi, djela...manje simpatična mogu reći...

živim za taj dan kad će posljednji puta, onim mrskim zvukom, zazvoniti školsko zvono...

pozzzdrav svim tajnicama, naravno expecial 2.a ... i svima koji se ovdje nađu...dal slučajno il namjerno, nema veze.. i svimaaaaaa šaljem puno pusa, veliki zagrljaj !!!!

...I´M NOT A GIRL, NOT YET A WOMAN...SWEET DREAMS...

četvrtak, 07.06.2007.

ŽIVOT JE SAMO JEDNA STANICA NA PUTU DO BESKONAČNOSTI !

JEDNOG DANA...
Saznat ćeš jednog dana ,
kad mene ne bude više,
zašto sam plakala sama,
zajedno s kapima kiše...
i kad ljubav bude mrtva,
i kad mene ne bude više,
saznat ćeš da sam bila žrtva,
ljubavi koje nema više...
i tad ćeš moliti kišu,
da i tebi donese boli,
da i ti osjetiš kako je to
kad netko uzalud voli....

eto ljudeki moji mene nakon long long long vremena... eo i stavljam opet staru adresu bloga...a baš sam faca..kaj ne? HA HA ... EO , JA OPET U STAROM DOBROM STANJU...MISLIM AGREGATNOM NE ALKOHOLNOM..ehe, neee pijem više...mislim vodu..neeeeeeeee.... ono kaj ima dezinfekciju nutra...alkohol! :))) we..pa ja prava puca..ne? looool

e da..nemrem sad punjooo pisat..imam umjetne nokate... hii hi hi.. al nastavit ću ja USKORO..

ehe,,,moje tajnice....sad opet sve došle na svoje... ma mi živimo vječno! ŽIVJELI ! (sa sokom...weee)

sve u svemu jako sam happy sa svojim djagim Tomekom, kojeg obožaaaaaaavam...to svi znaju.. haha,,,ma kad je tak dobaaaaj... obožavam ga.. on je meni sveeeeeee.... u dobru i zlu, uvijek uz mene....aha... ma neću ga izgubiti NIKADA !!!
ako nas život rastavi....neću ga nikada zaboraviti... ma ja u život neee znam dalje bez njega.... za njega patitću, plakat ću...i sve da bude sretan za njega dat ću.....

pozdrav sfima..a posebno mojem Tomeku, njezinoj sestri... hi hi.. i mami i tati :)))

pusa svimaaaaaaaaaaa

petak, 25.05.2007.

hvala ti, i oprosti za sve... (ako imam pravo išta više tražiti od tebe....)

malo prerađena pjesma ANĐEO ČUVAR od Tennsi... samo za dečka kojeg jako volim... jako jako i jako... to svi znaju... ali eto... uvijek postoji ali.. pa vi vidite kako stvari stoje... ako uopće iz ovoga šta shvatite... no, nema veze, glavno da ja sebi malo barem (ako je to uopće moguće) olakšam dušu....

Sad kad slutim da odlaziš, sad kad slutim da nećeš više biti tu
Tek' sada znam, sta si mi značilo
Ti si bilo, na mojoj strani - samo ti
Kad mi je bilo naljepše, kad mi je bilo najteže
Ti si bilo, ovdje na mome ramenu
Moj vjerni andjeo čuvar u dobru i u zlu...
Hvala ti, i oprosti za sve
Ja nisam tebe vrijedna
Moja najveća ljubavi i prijatelj najbolji...


Znam da je kasno, znam da je prekasno za sve
I znam da se vrijeme vratit nemože
Al' zelim da znaš žao mi je sad
što sam te povrijedila sad bih sve promjenila
Jer samo ti si bilo uz mene dok sam padala
Samo ti si bilo tamo,tamo kad sam plakala ...
Hvala ti, i oprosti za sve
Ja nisam tebe vrijedna
I ne zaslužujem te



... ... ... ... ... ...

Vratiti će se jednog dana,
tuga davno znana..
Vratiti će se da me podsjeti
da za mene poslije tebe
nema nikog da me grije...

Što mi noćes radiš, ljubavi?!
Ja još uvijek živim sama,
sve u meni ko da spava...
vrijeme mi sporo prolazi..
_________________________

dragi...
bit ću tvoj anđeo čuvar, samo ostani uz mene...




U bolesti i u zdravlju
u bogatstvu i u bjedi
tvoj sam andjeo cuvar

U sreci i u nesreci
u moci i u nemoci
tvoj sam andjeo cuvar

Da kad me zovnes, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
vjerni andjeo čuvar...

U dobru bicu dobra
u zlu jos dva put bolja
bit cu ja

Da dignem te kad padnes
i ne dam ti da stanes
i podnosim ako ljubis drugu

Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covjek je
andjeo cuvar

Sto ne moze nikad čovjek
to anđeo uvjek može
al' malo, malo mu treba

da ljudski oblik dobije
i pravo lice otkrije
malo, malo mu treba

Da zavidi i udari
da boli ga i krvari
malo, malo mu treba
_____________________



UVIJEK ĆU TE VOLJETI, MA GDJE BIO, KADA I ZAŠTO... UVIJEK, SAMO TEBE... VOLIM TE, JER... TI SI SAMO JEDAN !

utorak, 22.05.2007.

kad ti kažem zbogom.. možda je to posljednji put... tko zna...sutra ću možda reći 1000 puta zbogom, adijo... a prekosutra, i nadalje...možda više ni jednom.. možda...jer me više ne bude... možda...

kad se prijatelji rastaju....tek onda shvatimo što su nam značili, i koliko smo mi njima značili....da.... što god da nas može odvojit od naših frendova, ne može zasigurno odvojit ljepe provedene trenutke sa njima, ako želimo mi ih pamtimo za uvijek....



kad se prijatelji rastaju, pruže ruke, i kažu, srest ćemo se opet..ali vrlo često to nije tako.... to izgovorimo ali vrlo dobro u sebi osjećamo...možda je to naš posljednji pozdrav... eo ja.... okružena svim tim svojim priajteljima po cijele dane, slobodno vrijeme.... kad su kraj mene, sve je super, i meni dođe pomisao... kako bi se oni sada osjećali da sam ja zauvijek otišla od njih prije nekoliko dana?? da li bi sse i dalje smijali, i dalje tako ovdje sjedili bezbrižno i veselo???

možda se malo previše zamaram sa time šta bi bilo da bi bilo, ali vijerujte, nema mi sada druge.... znam koliko boli kad ti netko laže... kad ne saznaš istinu u pravi čas...sve znam.....ali ... uvijek taj ali...uvijek...

nije samoća ta koja me napušta...


jutro donosi kraj... još jednom ponavljam... da....da...da.....
ostajem bez rijeći, jer nema tih rijeći koji bi iskreno mogli opisati sada moje stanje.... sretna , zadovoljna.....i sitnica je dovoljna da se opet sjetim...nečeg,da me slomi..... i sve se promijeni u tako malenom trenu....



i za kraj... divno je biti nekome nešto, pogotovo ako je ljubav uzvraćena....

možda...možda...možda...možda i ne...

nedjelja, 20.05.2007.

jutro donosi kraj..čemu?sreći?tuzi sigurno ne, jer svaki dan sve je gori....

da, naslov govori mnooogo mnooogo.. barem meni, i još samo nešto... PIJEM DA OLAKŠAM DUŠU, KAD SE OTRIJEZNIM, RANE NE ZACIJELE, SAMO JOŠ JAĆE PEKU....

...počinje sve od ovog proljeća, i ova tuga koju osjećam, slomit će srce na pola...



ne mogu jednostavno vijerovati da se sve to događa meni, meni koja sam uvijek govorila da do svega toga ne može doći, nisam se nićem tome nadala, možda mi je sva ta bol, jad , tuga, kazna jer sam do nedavno bila jednostavno PREEESRETNA.. zašto? PA JER ZAPRAVO IMALA SAM SVE ŠTO MI JE BILO DOVOLJNO DA ME ČINI JAKO SRETNOM,,,, NARAVNO, RAZLOG MOJOJ VELIKOJ SREĆI BIO JE UVELIKE PRVENSTVENO MOJ DEČKO, KOJEG JAKO VOLIM....

sada kada osjećam da sam na izmaku snaga, žalim za svakim trenutkom provedenim u tolikoj sreći.... žalim, jer sada, svakim danom opet nova tuga nova bol, nova rana na mojem srcu , na mojoj duši.... do nedavno je iz mene virilo toliko volje za životom, toliko sreće, smijeha, svega pozitivnog...a sada, ne, nemogu više lagati samoj sebi i govoriti da je sve u redu jer nije.... izdala sam samu sebe, prekršila sam svoju rijeć, svoju !!!!!!

ne želim biti svijesna da je to ohola stvarnost, ta sudbina moja koja me svakim danom sve više ubija, oduzima mi snage za život.... ne, ne ne želim biti ta... koja pati, svakim danom sve više, osjećam da sam u dubokom ponoru.. pokušavam izaći van, ali ne, neka je sila snažnija od mene, ne znam šta me to obuzelo, sve me vuće ka dnu...

na trenutke.. čak.. pomislim, evo.. sve će se riješiti.... borit ću se, borit ću se da budem ona stara.. ali, svakim danom ... novo razočaranje ! ne , ja ne mogu više ovako, svakim danom nova borba, svakim danom nova bitka sa sudbinom, svakim danom PORAZ.... sve, sve je jaće od mene... moje misli, ne nadvaldaju više samu sebe... plaćem...plaćem.. ali ne, ni to ne pomaže, želim u suzama izbacit svu bol iz sebe, plaćem jutrima, danima, većerima, noćima.. plaćem, ali jednostavno, opet .. kao da još veća količina suza ulazi u mene....



zabole me ni dani, kad se sjetim kako su ljepi i sretni bili.. radili smo što smo htjeli, voljeli smo kog smo htjeli, išli smo kud nam se išlo.. žalim za svime, jer više ne, ne vidim takve dane u svoj budućnosti... jer u samo tako malo godina toliko propatiti, ne , to nije normalo..... za mene, je to previše.... možda se varam kada mislim da moj život polako staje.. kao vlak blizu postaje....

baš tako uspoređujem svoj život....
sa jednim vlakom.... koji, kad krene, krene polako...pa sve više ubrzava, onda se na tračnici nađe nešto šđto ga zaustavi i zamalo da ne iskoći iz tračnice, ali ipak, sve se riješi krene dalje, vlak ubrzano krene, juri, žuri, i sve je lijepo, krasno, glatko, svi sretni jer se put nastavlja... i onda... blizu postaje... vlak usporava....usporava... sve dok se ne zaustavi..... -sve dok životu ne dođe kraj-

igrozno je biti među nekolicinom ljudi, i onako svi sa veelikim osmijesima... a ti razmišljaš... da li će se ti ljudi mene sjećati... da li ću ostaviti dobar dojam na mene, da li će tko od njih tugovati za mnom, možda postiti koju suzu.... hoće li se itko od njih sijetiti mog osmjeha (koji je tako lažan u posljednja vrijeme).... pitam se.. kako bi ovi ljudi sada tu sjedili da ja sutra nestanem, bez traga, odem..na put bez povratka.... put gdje doživljavam kraj...



sve crne misli obljeću mi glavu.... ne mogu više ovako, ovo je previše za mene... ne ja ne mogu ovako dalje.... srce je mojke veliko ko nebo, ima u njemu dovoljno mjesta za svakoga, ono jako voli...daje ljubav i vrlo je rado prima, ali.. moje je srce poput spužve koja upija SVE... što znaći, i svaku krivu nečiju rijeć ili namjeru....svaku nanjetu bol, tugu.... ali ... moje srce to duboko sve sprema u ladice..

pitam se po milijonti puta, koji je smisao živjeti, ako moramo toliko patiti za meli traćak sreće?? vrijedi li uopće imati nade?? vrijedi li se sutra probuditi?? vrijedi li živjeti život u kojem ima više ljudi koji bi voljeli da me nema nego li onih koji sa nestrpljenjem čekaju moj dolazak....

što je život bez iskrenog osmijeha?????????

i još samo btw. USPOMENE NE BLIJEDE...SAMO SU NOVA OTVORENA RANA KADA IZAĐU PREDA OCI... :((

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.